kulturna dobra Osijek

Inventar Parohijske crkve Sv.oca Nikolaja u Tenji čini ikonostas na kome je 26 ikona, koje su raspoređene na jednostavnoj drvenoj pregradi. Ikonostas iako nije u cijelosti sačuvan predstavlja značajno djelo baroknog ikonopisa. Danas sačuvane ikone, ukupno 26 komada, slikali su Janko Halkozović i Jovan Isajlović 1777.g. poznati slikari srpskog baroknog ikonopisa. U parapetnoj zoni su […]

Orgulje sa 11 registara, manualom i pedalom Franje Fabinga iz Osijeka iz 1870. godine., pregradila je tvrtka Lindauer i Majdak 1934. godine. Opseg manuala je C-f3, a pedala C-d1. Svirale principala 8 i 4, rekvirirane su u Prvom svjetskom ratu, a nove je postavila tvrtaka Angster iz Pečuha 1920. godine. M. Majdak je stavio 1940.

Na orguljama u župnoj crkvi sv. Mihaela sačuvali su se dijelovi kojih su autori trojica graditelja. Od orgulja Kaspara Fischera iz Apatina iz 1830., preostao je samo vrlo lijepo kućište. Od orgulja iz 1890. graditelja Lorenza Fabinga nešto svirala, sve ostalo je rad Franca Jenka iz 1937. g., graditelja iz Šentvida. Orgulje danas imaju 27

Muzej Slavonije, osnovan 1877. kao „Muzej slobodnog i kraljevskog grada Osijeka, jedna je od najstarijih, a po veličini fundusa i najznačajnijih muzejskih ustanova u Hrvatskoj. Ministarstvo kulture je donijelo rješenja o utvrđivanju svojstva kulturnog dobra za Zbirku grčkog, grčko – kolonijalnog i keltskog novca, Filatelističku zbirku, Zbirku slavonskih banovaca, Zbirku predmeta iz starog franjevačkog samostana,

Koncertne orgulje sa 62 registra, 3 manuala i pedalom djelo su tvrtke „Hans Mauracher“ iz 1933. g. koji djeluju u ranom 20. st. između Salzburga, Linza i Osijeka. Veliko neogotičko kućište pruža se u cijeloj širini pjevališta na visokom, bogato dekoriranom postolju. Prospekt je komponiran u pet polja slobodno stojećih svirala koje se stepenasto uspinju

Osijek je grad koji kontinuirano postoji gotovo dvije tisuće godina. Zanimljivo je da se tijekom dugovjekog opstanka grad “premiještao”: rimska Mursa prostirala se na području današnjeg Donjeg grada, srednjovjekovni Osijek formirao se na posve novoj lokaciji, koji kilometar zapadnije, gdje je nastavio egzistirati i turski Osijek, a postturski Osijek razvija se do današnjih dana kako

Javna plastika „Ljudi“ rad akad. Kipara Branka Ružića, (Slavonski Brod 1919 – Zagreb 1997) akademski kipar, diplomirao je ALU – kiparstvo u klasi Frane Kršinića i Ivana Lozice, i slikarstvo u klasi Marina Tartaglie. Skulptura „Ljudi“ izrađena je u bronci i tematski je vezana za ljudsku figuru, primarnu Ružićevu umjetničku preokupaciju. Kompozicijski skulptura predstavlja skupinu

Inventar crkve sv. Jakova datira u 18. i početak 19. stoljeća. Karakterizira ga stilski izraz od kasnobaroknih i rocailla formi do klasicizma i bidermajera. Glavni oltar sv. Jakova, 1727.g., kasni barok s elementima rocaillea i klasicizma.Bočni oltari, (sv. Josipa, Presvetog Srca Isusovog, sv. Antuna Padovanskog, Blažene Djevice Marije, Orgulje, Klupe za vjernike, Škropionica, Na zidovima

Inventar župne crkve sv. Mihaela datira u 18. i dijelom u 19. stoljeće i ima stilske karakteristike barokne umjetnosti i klasicizma. Monumentalne oltarske pale radovi su bečkih slikara iz 18.st. Inventar čine Glavni oltar sv. Mihaela, dva manja oltara sv. Terezije i Majke Božje Auxiliatrix, bočni oltari Blažene Djevice Marije Immaculate, sv. Križa, sv. Otilije

Muzej likovnih umjetnosti Osijek kao samostralna ustanova djeluje od 1954. godine, a bavi se skupljanjem, čuvanjem, istraživanjem i prezentiranjem umjetničke baštine: slika, crteža, grafika, skulptura i medalja, u rasponu od baroka do recentnog stvaralaštva. U sklopu Muzeja zaštićene su slijedeće zbirke: Zbirka slika 18. i 19. stoljeća, Zbirka kiparstva 19. i 20. stoljeća, Zbirka plaketa